Emily Gunnis: DJEVOJKA IZ PISMA

 

Izdavač: Mozaik knjiga

Ocjena: ⭐⭐⭐⭐

 

“Ponekad promatram lica časnih sestara, prepuna su mržnje dok tuku mršave, slomljene djevojke i razmišljam o tome koliko su samo one očajnički nesretne kad se ovako ponašaju. Ali zbilja mi ih je žao. One su jednako žrtve kao što sam i ja; kakav tek one jad moraju tolerirati. Časne su sestre lica institucije, ali one ne predstavljaju ljude koji su nas ovdje poslali. Ovdje su nas poslali naši ljubavnici, roditelji, liječnici, vikari, svi kojima bi trebalo biti stalo do nas, svi koji su nas napustili. Da nam nisu okrenuli leđa, kreveti u Svetoj Margareti bili bi prazni.”

 

“Djevojka iz pisma” je roman dvostrukog pripovijedanja iz perspektive dva snažna ženska lika –  Ivy Jenkins, mlade djevojke koja 1956. godine zatrudni i biva poslana u samostan Svete Margarete, mračnu kuću za neudate majke i Samanthe Harper, novinarke i samohrane majke, koja 2017. godine pronalazi pisma koja je Ivy napisala svom ljubavniku, moleći ga da je dođe spasiti iz tog užasnog mjesta, što on nikada neće učiniti.

Iako je Sveta Margareta potpuno izmišljena lokacija, radi se o spoju mnogih domova i priča u Irskoj i Velikoj Britaniji koje je autorica istraživala, dok su sami uvjeti prikazani u domu stvarni. Većina ljudi uopće nije svjesna da su te institucije zaista postojale u nedalekoj prošlosti 20. stoljeća, gdje su roditelji i socijalni radnici vršili ogroman pritisak da se te jadne djevojke, mimo svoje volje, odreknu svojih beba. To proživljeno iskustvo je traumatiziralo mnoge žene do te mjere da su godinama patile od lošeg mentalnog i tjelesnog zdravlja, a mnoge nisu mogle imati više djece.

Cijeli osvrt nalazi se na stranici, zajedno s ostalim preporukama za čitanje i novostima iz književnog svijeta.

(foto sa stranice: emilygunnis.com)

O autorici:

Emily Gunnis je poželjela biti spisateljicom još kao 14-ogodišnjakinja, u vrijeme kad je njena majka Penny Vincenzi (“Pravo lice Cresside Forrest”, “Velika dvojba Francesce Channing”) pisala svoju prvu knjigu.

30 godina kasnije otkrila je da to baš i nije tako lako, no nije imala namjeru odustati budući da je ovaj posao zapisan u strukturi njene DNK. Ova diplomirana novinarka radila je neko vrijeme na televiziji pišući scenarije, sve dok nije shvatila da je pisanje romana ipak njen pravi poziv, kojeg treba slijediti.

I tako je nastao njen prvi roman s kojim smo vas upravo upoznali. Osim “Djevojke iz pisma”, Emily je 2020. objavila još jedan pod nazivom “The Lost Child” (nadamo se da će i kod nas biti uskoro preveden). Tema je slična – nepravedni položaj žena 50-tih godina 20. stoljeća i njihovo zatvaranje u duševne bolnice, sve radi boljeg života njihovih “gorih” polovica. Unaprijed se veselim!