Zoran Žmirić: BLOCKBUSTER

Izdavač: HENA COM  

Ocjena: ⭐⭐⭐⭐⭐

Blockbuster – 1. film ili knjiga koji zbog popularnosti postižu i dobar financijski rezultat; 2. netko ili nešto od izuzetne važnosti, vrlo istaknuto

Odlučih za početak ipak guglati ovaj pojam da vidim koje je, prema stručnjacima, njegovo točno značenje. Što se samog naslova tiče, samo sam se pitala što bi jedan popularan film imao veze s ratom. E pa ima, ako pročitate roman, saznat ćete i vi. Iako vjerujem da su mnogi od vas to već i učinili.

Sigurna sam da će me prijatelji i poznanici pitati zašto sam tek sada odlučila čitati ovaj roman – sram me može biti, a pričam okolo kako je to moj dragi prijatelj i sugrađanin.

Međutim, smatram kako svaka knjiga pronađe put do čitatelja u pravo vrijeme. Prošlu godinu sam završila odlukom kako ću ovu sljedeću čitati više knjiga s vlastitih polica, više domaćih autora, knjiga koje već dulje vrijeme želim čitati (pa obično budu zamijenjene nekom drugom, trećom…), itd., itd.

I… zato odlučih da će mi upravo Blockbuster biti prvi u Novoj Normalnoj 2022. i da neće boljeti. A i znate onu: kako započneš godinu, takva će ti biti do kraja.   

Što se ovog romana tiče, kažu da je to najbolji antiratni roman napisan o ratu, ikada na ovim prostorima. I kako se ne složiti s time?! Nakon dva mjeseca još uvijek mi je “živ” u glavi.

Sadržajno ga možemo smjestiti u hrvatski domovinski rat, ali roman govori o bilo kojem ratu, kao i o svim ratovima općenito. Pridjevi “hrvatski” i “domovinski” sami se nameću čitatelju (jer u kojem je to drugom ratu autor sudjelovao), iako u romanu ne postoji niti jedna geografska odrednica o gradu, državi ili narodu. Pisan je u prvom licu, iz perspektive jednog vojnika o kojem zapravo ne znamo ništa, čak ni njegovo ime. Taj bezimeni lik nam je samo “posudio” svoje oči i uši (i misli) da nam kroz njih dočara zgode i nezgode ratne svakodnevice.

Autor često zna reći kako zapravo ne piše o ratu, kao takvom, jer je rat zapravo stanje uma. Od same ratne energije više ga zanima ponašanje pojedinca koji je, htio to ili ne, uvučen u situaciju, za ishod koje nije unaprijed pripremljen i za koju mora žurno pronaći rješenje kako bi preživio.

I tako će se kroz ovaj roman “prošetati” čitava galerija likova, sa svim svojim vrlinama i manama. U žiži ratnih zbivanja nalazi se postrojba filmoljubaca (ne možeš ih promašit’, na rukavu im piše Blockbusters) kojom zapovijeda Šime, vrsni filmski znalac kojem je "bilo dovoljno reći tek jedan pojam pa da odmah odgonetne redatelja, naziv filma i godinu kad je snimljen".

U romanima često naletim na filmske i glazbene reference (npr. Žmirićev “Vrijeme koje nam je pojeo Pac-man”) koje me natjeraju da to gledam/slušam nakon čitanja.

U ovom su se romanu našli, primjerice, Casablanca, Prozor u dvorište, Divan život, Za šaku dolara i dr. Likovi će raspravljati o tomu tko je bolji, Leone ili Kurosawa, a i zaključiti o Clintu Eastwoodu da su “Špageti bez njega… k’o dan bez sunca”.

Ipak, najjači od svih filmova u romanu je Full Metal Jacket jer glavu našeg bezimenog pripovjedača čuva kaciga s natpisom “Born to Kill”, sa znakom “Peace”. 

"Rat je jako dobar film. Fino su ga režirali, svatko sebi piše scenarij i to na licu mjesta pa izgleda uvjerljivije, strani su ulagači u njega gurnuli velike pare, glumaca na svakom koraku, a i pozera. Nema kaskadera, nema dublera, i kad god i kako god na kraju završio, na njemu će se još godinama dobro zarađivati."

Mnogi se pitaju zašto Žmirićevi romani do sada nisu ekranizirani pa tako ni Blockbuster. Bilo bi vrlo zanimljivo vidjeti kako ovaj sjajan predložak izgleda na filmskom platnu, ali također je to i mač sa dvije oštrice. Svjedoci smo mnogih loših ekranizacija, snimljenih po sjajnim romanima ili jednako dobrih kao i roman, ali ljudi će uvijek reći “bolja je knjiga” (iako je to uspoređivanje krušaka i jabuka, zbog različitih medija na kojima su prikazani). Dakle, poruka budućem redatelju: snimite ga što prije, samo pazite da ga ne upropastite jer ćete imati “posla” s nama čitateljima. Autora više ne treba ništa pitati jer, kako on uvijek kaže: “kad dovršim roman, ja  s njim nemam više nikakve veze”.

"No te su noći u meni popucale sve žlijezde plakalice. Bio je to čudan osjećaj i trebalo je vremena da se naviknem na činjenicu kako sam sposoban plakati samo nad sjećanjima."

Vrijednost ovog romana je svakako u tomu da autor servira priču na način da nikoga (i ništa) ne osuđuje, da rat može metaforički prikazati kao izuzetno skupu filmsku produkciju (u kojoj najveću cijenu imaju ljudski životi) i da s točno odmjerenom dozom humora osvijetli njegovu mračnu stranu.

"A zašto njih dvojica vani pucaju? – Kad bi pucali unutra, mogli bi ozlijediti nekoga od nas."

"Ako imaš kojeg kolegu, slobodno ga pošalji k nama. Nedostaje nam pametnih razgovora i psihotestova. Bilo bi zgodno između dvije akcije spajati sladolede i kišobrane. Olovkom u boji."

Htjela sam vidjeti što drugi čitatelji misle o ovom romanu pa sam tako naletjela na jedan, definitivno, unikatan osvrt (neću navoditi naziv bloga, možda ta osoba to ne bi htjela).

Uglavnom, bacio je bombu već s prvom rečenicom: “Žmiriću, odi malo u ku***”. Nemojte se zgražati, čovjek je jednostavno napisao ono što nas većina, s ovog brdovitog Balkana, zapravo prvo pomisli kad želi izraziti svoje oduševljenje nečim. Potpisniku teksta se, dakle, roman jako svidio.

“Od srca sam htio da mi Blockbuster ide na živce, ali to nije roman o ratu u Hrvatskoj, o ratu ‘na Balkanu’ niti išta slično. To je naprosto ratni roman. Može se dešavati i u Kazahstanu.”

Ludilo, jedan pravi iskreni i opičeni prikaz ove književne poslastice.

"Mi smo Blockbusteri jer nam je Šime tako odabrao. U ratu smo jer su nam političari tako odabrali. Cijeloj našoj generaciji natovarili su rat bez ijednog pitanja."

"Ljudi započinju rat. Rat dovršava ljude."

Preporuka svima koji nisu pročitali roman: krenite što prije. Nemojte, poput mene, čekati predugo jer ovaj roman zaslužuje da ga se uzme preko reda.