(Background photo by Laura Allen)

 Véronique Olmi: BAKHITA - Istinita priča o svetici iz Sudana

Izdavač: Verbum

Ocjena: ⭐⭐⭐⭐⭐

"Bakhita je za sobom ostavila poruku pomirenja i evanđeoskog praštanja u ovomu svijetu koji je toliko podijeljen i ranjen mržnjom i nasiljem", riječi su ovo omiljenog pape u Hrvata, Ivana Pavla II. 

Upravo će papa Ivan Pavao II. biti taj koji će 06. srpnja 1991. godine potpisati dekret kojim se pokreće postupak beatifikacije madre Gioseffe Margherite Fortunate Marie Bakhite. Ali, krenimo od početka.

1869. u Sudanu, na području današnjeg Darfura rođena je djevojčica koja tada nije znala da će se o njoj jednoga dana pisati knjige i snimati film. Do svoje 7. godine je, poput svakog normalnog djeteta, živjela mirnim i sretnim životom, sve dok nije upoznala okrutnost, silu i bič.

Nakon što prethodno nestane njena sestra blizanka i Bakhitu će snaći ista sudbina - otet će je arapski trgovci robljem te će biti iznova prodana čak 5 puta. U obiteljima kod kojih bi se zatekla, imala je položaj sluškinje i trpjela konstantno zlostavljanje. Kažu da su joj od posljedica bičevanja na tijelu ostala 144 ožiljka.

Zbog pretrpljene psihičke traume nije znala ništa o sebi i svojoj obitelji, čak ni vlastito ime, stoga su joj njeni gospodari dali ime Bakhita, što u prijevodu znači "sretna". Morbidno, bizarno, rekli bismo, međutim mala hrabra Bakhita će jednoga dana uspjeti živjeti u skladu sa svojim novim imenom. Tijekom života navirat će sjećanja na sestru blizanku, robove poput nje, s kojima je kilometrima marširala do novog odredišta, ali i na vlastitu majku, pod stablom baobaba.

Posljednji gospodar koji ju je kupio bio je ujedno i njen osloboditelj, talijanski konzul Callisto Legnani. Bakhita tako odlazi u Italiju, gdje će neko vrijeme raditi kao dadilja. Tijekom godina odlučila je kako se ne želi vratiti u svoju domovinu već ostati u Italiji, preobratiti se na kršćanstvo i zarediti. Sud ju konačno oslobađa ropstva, a ona se priključuje redu časnih sestara kanosijanki u Veneciji.

(photo: magyarkurir.hu)

"Moretta, proglašavam te slobodnom, krunski tužitelj izgovori to obuzet nenadanim osjećajima. Malo je razočaran što mu nije zahvalila, nije mu poljubila ruke niti mu se bacila pod noge. Pomisli da plače od radosti. No Bakhita je smlavljena, uništena. Nikada se neće potpuno oporaviti. Petak je, 29. studenog 1889. Bakhita je slobodna."

Čitajući ovaj roman ne možete ne diviti se hrabrosti jedne djevojčice, žene i časne sestre. Zgražat ćete se nad sudbinom glavnog lika, surovim postupcima prema robovima kojima se trgovalo poput stoke, uz nezaobilazne udarce i razne druge vrste ponižavanja.

Priča je teška, strašna, mučna, ali Bakhitina sudbina je pokazala da uvijek postoji "svjetlo na kraju tunela". Samo treba imati vjere. U tome je ljepota cijelog romana, uz gotovo pa poetično pripovijedanje autorice, kojim su donekle ublažene sve ispričane grozote.

Ivan Pavao II. je 1995. Bakhitu proglasio zaštitnicom Sudana, da bi ju konačno 01. listopada 2000. proglasio svetom te je tako Bakhita postala prvom afričkom sveticom koja nije umrla mučeničkom smrću.

Madre Gioseffa Margherita Fortunata Maria Bakhita umrla je u subotu, 08. veljače 1947. u Schiju, u dobi od 78 godina. "Madre Moretta" (Crna majka) ostat će zapamćena po svojoj pobožnosti i ljubavi prema Kristu, kao i svojom pomoći i požrtvovnosti za siromašne. 

Katolička crkva 08. veljače slavi spomendan na Jozefinu Bakhitu, zaštitnicu Sudana, zlostavljanih žena i djece.

"Samo Bog može dati nadu ljudskim žrtvama starih i novih oblika ropstva." (Ivan Pavao II.)

O autorici: 

Véronique Olmi je francuska spisateljica i dramaturginja. Za novelu "Bord de Mer" dobila je nagradu Prix Alain-Fournier, za umjetnika u nastajanju. Objavila je desetak drama i šest romana.

(photo: alchetron.com)