ČUVARICE TAJNI - LARA PRESCOTT: zabranjeno putovanje doktora Živaga

Izdavač: Znanje 2020.

Ocjena: ⭐⭐⭐⭐⭐

“Bila je to teška istina, znati da više ne posjedujete svoje vlastite riječi jednom kada ih pustite u svijet. Jednom kada su objavljene, svima su dostupne da ih svojataju, čak i luđacima.”

Ne znam ima li nekog od “starije” generacije da nije pročitao ili barem pogledao prekrasnu ljubavnu priču između Lare Antipove i doktora Jurija Živaga.

Roman Borisa Pasternaka, ruskog književnika, prije svega slavi život i ljubav. No, ovo je i jedan od poznatijih političkih romana 20. stoljeća, s radnjom smještenom u pozadinu Ruske revolucije te kasnije tijekom ruskog građanskog rata (1918.-1922.). Konačno je dovršen tek 1956. godine.

S obzirom na tadašnje političke prilike (pogotovo u Sovjetskom savezu) i marksistički, staljinistički poredak, svaka pisana riječ tada je bila pod velikim povećalom. Bio je i Pasternak, koji je poput svih književnika i pjesnika bio “čuđenje u svijetu” i samo svoj, bez brige za političko uređenje. Ali političari su itekako pazili što i kako se objavljuje i poput morskih pasa vrebali nad svima koji bi se usudili napisati nešto drugačije, kako bi im mogli odgristi glavu i baciti ih u njihove znamenite logore.

“Nebo se ruši, a ja radije pišem nego da izgradim krov i zaštitim sebe i svoje voljene. Zar moja sebičnost nema granica? Predugo sam sjedio za svojim stolom. Je li istina da sam izgubio osjećaj za sve? Mogu li uopće prepoznati što je u srcima i mislima mojih zemljaka?

I Pasternak i njegov Živago više su brinuli o dobrobiti pojedinca nego samog društva, stoga je samo djelo proglašeno antimarksističkim zbog kritike Staljinizma i osvrta na zatvorske logore.

Giacomo Feltrinelli talijanski izdavač usudio se ono što nikomu nije palo na pamet – prokrijumčariti roman izvan Sovjetskog saveza i objaviti ga na ruskom i talijanskom jeziku, u svojoj milanskoj izdavačkoj kući. Nakon toga uslijedio je prijevod na engleski te na još ukupno 18 svjetskih jezika.

“Ovo je Doktor Živago. Neka putuje po svijetu.”

U našem romanu Čuvarice tajni, autorica će nam podastrijeti priču kojom je CIA isplanirala kako će iskoristiti Živaga kao kulturno oružje protiv ruskog (sovjetskog) sistema. Ženska snaga proteže se cijelim romanom – muškarci vladaju, ali da nije bilo žena slabo bi prošli. Prije svega, na samom početku romana upoznajemo Pasternakovu ljubavnicu Olgu, koja odlaskom u zloglasnu Lubjanku “plaća” autorovu ideju da napiše roman o doktoru Živagu. Olga će, do samoga kraja, ostati upečatljiv lik.

Na američkoj strani pak imamo daktilografkinje koje rade za CIA-u, čiji je zadatak prepisivati tekstove, ali ne i pamtiti ih. Neke od njih dobijale su veće i jače zadatke, poput iskusne Sally Forrester i nove mlade američke ruskinje Irine. One su bile zadužene za to da vrbuju Ruse diljem Amerike, kako bi im uvalili primjerak Živaga, koji bi se s njima vratio u domovinu.

Priznajem da sam baš guštala u romanu, u nečem malo drukčijem od onog što sam čitala u zadnje vrijeme. Bravo za žene, pokazale su još jednom svoju snagu. Mogao je Pasternak napisati stotinu Živaga, ali da mu nije bilo njegove hrabre Olge, teško da bi išta bilo od svega toga napravljeno kako treba.

“Samo privilegirani pronalaze ljepotu u tragediji.”

“Kako bi postali netko novi, za početak morate biti voljni izgubiti same sebe.”

Ovako je Pasternak dobio Nobela, David Lean priliku da 1965. snimi film, ovjenčan sa pet Oscara, između ostalog i za najbolju glazbu koju je skladao Maurice Jarre. A Larina pjesma iz filma je nezaboravna. Kad malo bolje razmislim, trebalo bi Živaga opet malo čitati i gledati. Vjerujem da se slažete.

“Tada smo vjerovali da knjige mogu biti oružje – da svijet književnosti može promijeniti tijek povijesti. Cilj je bio istaknuti da sovjetski sustav ne dopušta slobodno razmišljanje – da Crvena Država ometa, cenzurira i proganja čak i svoje najveće umjetnike. Taktika za postizanje tog cilja bila je dostaviti materijale iz područja kulture u ruke sovjetskih građana na bilo koji način.”

O autorici:

Lara Prescott diplomirala je kreativno pisanje u Michenerovu centru za pisce Sveučilišta u Teksasu. Prije toga studirala je političke znanosti, borila se za prava životinja i radila kao savjetnica u političkim kampanjama. Priče su joj objavljivane u časopisima The Southern Review, The Hudson Review, Crazyhorse, Day One, te Tin House Flash Fridays. Godine 2016. dodijeljena joj je nagrada Crazyhorse Fiction Prize za verziju prvog poglavlja knjige Čuvarice tajni. Kad je objavljena, knjiga je začas postala bestseler New York Timesa, bila je u užem izboru za prestižnu Nagradu Edgar Allan Poe u kategoriji najboljeg prvijenca, te je dosad objavljena ili će to uskoro biti u čak 30 prijevodnih izdanja diljem svijeta. I nije tajna, dobila je ime po Lari Antipovoj.

photo by: post-gazette.com