Izdavač: Mozaik
knjiga 2021.
Ocjena: 4.5
Za ovaj
roman kažu da je “savršen primjer napetog štiva u kojem se stranice okreću same
od sebe”, što definitivno potpisujem. Isto tako kažu i da se radi o jezivom i užasavajućem
štivu. Djelomično ću se složiti jer nakon gomile pročitanih “jezivih i
užasavajućih” romana, mojih omiljenih autora Chrisa Cartera i Tess Gerritsen,
malo je toga što me može užasnuti.
Netko od vas će možda ipak umirati od straha tijekom čitanja i to je za ovaj žanr pun pogodak. No, upoznajmo se malo sa samim djelom.
Elle
Fielding je spisateljica, autorica jedinog bestselera, koja odlazi u Francusku
na dvotjednu turneju i pritom odluči iznajmiti svoju kuću preko Airbnb
platforme. Po povratku, u kući pronalazi tragove koji upućuju na to da je netko
provalio u njenu radnu sobu, koja je trebala biti zaključana. Međutim, i dalje
se u kući na hridi događaju čudne stvari: otvoreni prozori za koje je sigurna
da ih je zatvorila, zaboravljena slavina u kupaonici koja će izazvati poplavu,
koraci koji upućuju da se unutra nalazi uljez… Ili je to sve samo u njezinoj
glavi?
Ponekad me
zaista smeta što se u ovakvim situacijama likovima “sugerira” da je to samo
njihova bujna mašta, da je moguće da su ipak zaboravili zatvoriti slavinu ili
prozor. Uz to, naravno, likovi imaju problema s nesanicom i alkoholom. I bingo,
problem riješen.
Istina je da
će na glavni ženski lik utjecati činjenica da se isti nalazi pod velikim
stresom zbog približavanja roka za novi roman, kao i mučan razvod kroz koji
trenutno prolazi. Definitivno će joj odmoći i pridonijeti njenoj ranjivosti,
objavljivanje postova na društvenim mrežama. Jasno je da zbog posla kojim se
bavi, Elle “mora” biti socijalno aktivna, međutim treba postaviti granicu i zapitati
se – koliko toga objaviti da se ne bi zloupotrijebilo. Jer uljez vreba na
svakom koraku.
Srećom, na
kraju se ispostavi da te osobe nisu lude niti zaboravne, da imaju svoje
progonitelje koji ih žele na taj način potpuno izludjeti, zbog ljubomore,
zavisti, mržnje…
Autorica
fino plete priču o jednoj velikoj tajni koja će na kraju isplivati na vidjelo,
a za to vrijeme servirati čitatelju potencijalne Elline progonitelje. Priznajem
da sam shvatila o komu se radi, međutim nisam očekivala ovakav rasplet, niti
kraj romana, koji mi se svidio baš takav kakav jest.
Konačno
jedan roman ovog tipa koji je vrlo dobro napisan i koji ima glavu i rep, kako
se to i očekuje. Definitivno preporuka za čitanje – nadam se da će vas tjerati
na bjesomučno okretanje stranica do samoga kraja, uz intenzitet jeze i užasa u vrlo
malom obimu.
Lucy Clarke
je do sada objavila pet romana, od kojih je jedino ovaj preveden na hrvatski
jezik. Kuća na hridi je prevedena na dvanaest jezika i autoričin je najuspješniji
uradak do sada.
“Život se
ne bi trebao vrtjeti oko filtriranih fotografija i natpisa ispod njih, zar ne?
Ono što bi trebalo biti važno jesu rođenje i smrt, i prekrasno, brutalno
vrijeme koje se proteže između njih.”
“Ne mogu
se oteti dojmu da će u budućnosti nastupiti vrijeme pobune protiv društvenih
mreža, vrijeme kada će ljudi poželjeti ukloniti s interneta sve intimne detalje
koje sada tako spremno dijele. Zar ne shvaćaju da će te informacije zauvijek
ostati tamo negdje vani? Zamišljam pauke koji gmižu internetskom mrežom,
tražeći ljušture informacija koje leže razbacane uokolo poput sasušenih muha.”
“Kada ste
pisac, ne postoje loše situacije – samo materijal za pisanje.”
Primjedbe
Objavi komentar
KOMENTIRAJ AKO IMAŠ VOLJE